Javna je tajna kako su neki proizvodi napravljeni tako da traju samo ograničeno vrijeme jer onda morate kupiti nove. Francuska donosi zakon koji to zabranjuje, iako se takvi slučajevi teško mogu dokazati.
Mnogi od nas su doživjeli da se neki kućanski aparat, ako ne i više njih, pokvari samo mjesec dana nakon isteka garancije. Obično mislimo da je to slučajnost, ali to zaista može biti namjera proizvođača. Jer na primjer kod nekih printera, hakeri su otkrili posebne sisteme koji broje svaku otisnutu stranicu. Nakon određenog vremena, printer prijavljuje “grešku na glavi”, a popravak često stoji više nego sam uređaj. Pri tome je sa printerom sve u redu, ali proizvođač je uvjeren kako vam je potreban novi. Naravno, po mogućnosti istog proizvođača.
To nije nikakva teorija zavjere, “planirana dotrajalost” zaista postoji, tvrde u udruženjima za zaštitu potrošača. Ali u Francuskoj bi tako nešto ubrzo moglo postati krivično djelo. Odgovarajući zakon je već prihvatila skupština, a sad ga još treba potvrditi i Senat.
Izvorno, takvi “osigurači” su normalni u industriji: neka pukne nešto jeftino kako bi se sačuvalo nešto skupo. Štoviše, čitavi automobili su dizajnirani na način da ukoliko dođe do deformacije ona bude na mjestima na kojima putnici ostaju zaštićeni. Isto vrijedi i za avione, koji pucaju na određenim mjestima iz gotovo istog razloga.
Ipak kruže priče kako su proizvodnja i inženjering postali predobri. Navodno su prve najlonke mogle izdržati i Treći svjetski rat bez pucanja. Naravno, onda ne bi ni bilo potrebno kupovati nove.
Upravo o tome govori francuski propis nazvan Obsolescence programmée koji je dodan u Zakon o zaštiti potrošača. On se pri tome ne odnosi na “normalne osigurače”, nego na “cjelokupnu tehniku”, koja služi da bi se skratio životni vijek nekog proizvoda i potaknula kupovina novih proizvoda. Takve tehnologije mogu biti: sistemi koji namjernu izazivaju kvar, pucanje na određenom mjestu ili programirano, prijevremeno obustavljanje rada, tehničko ograničenje, ometanje mogućnosti popravka ili namjerna nekompatibilnost.”
I tu se odmah možemo sjetiti uređaja koji rade na baterije, a čije se baterije ne mogu mijenjati. Kod mnogo toga nam se čini kao da je napravljeno tako da traje što kraće, ali industrija uporno odbacuje sve optužbe. Sve u svemu, ako u Francuskoj taj zakon zaživi, za ovakve prijevare odgovorna osoba može biti kažnjena i do dvije godine zatvora i sa 300.000 eura novčane kazne.
Posebno je zanimljiv razlog zbog kojeg Francuzi donose takav zakon: kao dio promjene svoje energetske politike. Pariz želi smanjiti udio atomske energije sa 75 na 50 posto i prepoloviti svoju potrebu za energijom. Ali umjesto da nas uvjeravaju kako je potrebno kupiti nove, štedljive uređaje, Francuska vjeruje kako se najviše može uštedjeti ako se popravljaju i koriste stari.
Zato se sa velikom pažnjom promatra proces donošenja ovakvog zakona. On bi bio prvi te vrste u svijetu, a sporna praksa proizvođača tretirala bi se ne samo kao “greška”, već kao krivični slučaj prijevare. Upravo zbog toga se namjera Francuza tumači kao “važan signal” i zakonodavcima ostalih zemalja, ali i proizvođačima