U Američkom kutku, Narodne biblioteke “Derviš Sušić” u Tuzli održano je peto Veče sa građanima o finansijskim efektima uvođenje mjera energetske efikasnosti i korištenja obnovljivih izvora energije u domaćinstvu.
Edin Zahirović, voditelj odjela za ekonomski razvoj Centra za razvoj i podršku, sažeto i kroz konkretne primjere prezentirao je ekonomsku isplativost energetske efikasnosti, finansijska ulaganja potrebna u domaćinstvu pri uvođenju mjera energetske efikasnosti, vrijeme povrata uloženih sredstava, te načine i mogućnosti obezbjeđivanja sredstava.
Građani su imali priliku da, osim odgovora na pitanja, dobiju i okvirni proračun potrebnih ulaganja i isplativost uvođenja mjera energetske efikasnosti na osnovu datih parametara pojedinačnih domaćinstava.
Najviše interesovanja pobudila su pitanja o tome kolika je isplativost solarnih sistema za grijanje vode u zimskom periodu, potrebna ulaganja, vrste kreditnih linija za finansiranje uvođenja mjera energetske efikasnosti, postoji li ikakva državna stimulacija, poticaj.
Građane je takođe interesovala mogućnost i isplativost mini centrala za proizvodnju električne energije, te kakvo je tržište električne energije.
Sljedeće Veče sa građanima je predviđeno za 26.02.2015. godine, a tema je „Korištenje uglja kao energenta u domaćinstvu – mogućnost zamjene obnovljivim izvorima energije“.
Savjetovanje će biti održano u Američkom kutku, Narodne biblioteke Derviš Sušić u Tuzli u 18:00 sati.
Bosna i Hercegovina (BiH) nakon raspada Jugoslavije (1992. godine), doživljava velike ekonomske i političke promjene. Po trenutnom uređenju Bosna i Hercegovina je decentralizovana i sastoji se od dva entiteta i distrikta: Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko. Složenost političkih i organizacijskih struktura proteže se na energetski sektor, gdje entiteti nadgledaju i posjeduju tri preduzeća za proizvodnju i prodaju električne energije, naftnu rafineriju, transport i distribuciju prirodnog gasa i rudnike uglja, dok postrojenja za grijanje padaju pod nadležnost opštinskih (Republika Srpska) ili kantonalnih (Federacija BiH) vlada.
Potrošnja energije po trenutnom intenzitetu, učestvuje sa 20% u GDP-ju Bosne i Hercegovine. Prema pretpostavkama iz 2000. godine, domaćinstva i komercijalni sektor učestvuju sa oko 50% u ukupnoj potrošnji energije.
Bosna i Hercegovina iskorištava svoje brze planinske tokove i rijeke potencirajući proizvodnju električne energije putem hidroelektrana.
Osnovni izvori primarne energije u Bosni i Hercegovini su hidro i termoelektrane (koje koriste ugalj), i pokrivaju preko 62% od ukupne potrošnje primarne energije.
Teoretski potencijal Bosne i Hercegovine u hidroelektričnoj energiji iznosi 8.000 MW, dok tehnički potencijal iznosti 6.800 MW, a ekonomski 5.800 MW. Trenutno instalirani kapacitet iznosi 2.052 MW (53% ukupno proizvedene energije), naznačava značaj hidropotencijala za Bosnu i Hercegovinu, iako je u velikoj mjeri neiskorišten (svega 37% od ekonomskog potencijala).
Značajan je broj prilika za potencijalne investitore, i većinom se odnose na infrastrukturne projekte na Drini, Neretvi, Bosni, Uni, Trebišnjici i Vrbasu, ali i na razvoj preko 200 malih hidroelektrana na drugim rijekama.
Kao dodatak tome, Bosna i Hercegovina posjeduje velike potencijale za iskorištavanje energije iz obnovljivih izvora, poput energije dobijene iz vjetra, solarne energije, energije biomase i geo-termalne energije.
Bosna i Hercegovina, a naročito južni dio države, je identificirana kao izuzetan region za izgradnju elektrana na vjetar. Prema posljednjim istraživanjima domaćih i inostranih eksperata, potencijal Bosne i Hercegovine ima koeficijent iskoristivosti veći za 30% od prosjeka EU, i najveći potencijal na Balkanu.
Nadalje, Bosna i Hercegovina ima značajne rezerve smeđeg ugljena, lignita i treseta, i procjenjuje se na količinu preko 6 milijardi tona. Tri glavna nalazišta ugljena su u tuzlanskoj regiji, regiji Centralne Bosne i u bazenu Gacko. Četiri termalne elektrane su u ovim oblastima, i koriste domaće izvore uglja i lignita, i iskorištavaju svoje pune kapacitete. Navedene rezerve uglja nude niz prilika za investitore u infrastrukturne projekte poput novih rudnika i novih termalnih elektrana, kao i postrojenja sa proizvodnju tečnih goriva iz treseta.Kao dotatak tome, istraživanja pokazuju da u Bosni i Hercegovini postoji niz obećavajućih nalazišta nafte.
Plinski sistem u Bosni i Hercegovini uključuje 191 km glavnog gasovoda, sa godišnjim kapacitetom od 1 milijarde m3, kao i razvijen sistem distribucije, posebno u Sarajevu. U odnosu na dugoročne potrebe za plinom, potražnja može doseći nivo između 2 i 3 milijarde m3. Stoga, nedvojben je dalji razvoj plinskog sektora u Bosni i Hercegovini
U Bosni i Hercegovini u strukturi ukupne potrošnje energije najzastupljeniji je ugalj sa 45,3%, zatim tečna goriva sa 21% i drvna masa sa 20,5 %. Ostale forme energije (hidroenergija, prirodni gas i uvozna električna energija) učestvuju sa 13,1% u ukupnoj potrošnji.
Domaćinstva su najveći potrošači sa udjelom od 52%, industrija i transport učestvuju sa 20%, sektor usluga sa 6% i poljoprivreda 2%. U domaćinstvima se najviše troši drvo iznad 57%, zatim elektična energija 18,7%, te ugalj 10%. U industriji u ukupnoj potrošnji najzastupljenija je elekrtična energija sa 42%, zatim tečna goriva 22%, ugalj 16% i prirodni gas 15%. U sektoru transporta potrošnja dizel goriva je 57,8% a benzina 40,4%. U sektoru usluga najzastupljenija u ukupnoj potrošnji je električna energija sa 64%, a u poljoprivredi dizel gorivo sa 88%.
U Bosni i Hercegovini nema proizvodnje energije iz obnovljivih izvora izuzev malih hidroelektrana u Federaciji BiH ukupne instalisane snage 23,7 MW i u Republici Srpskoj ukupne instalisane snage od 14 MW. Što se tiče biomase 1,5 milion tona ogrevnog drveta ne može se smatrati obnovljivim izvorom jer ne postoje nikakvi podaci o kontroli održivosti ovog izvora. Za sada nema akcionog plana za promociju obnovljivih izvora energije niti zakonske regulative na nivou države niti na nivou entiteta. Nema ni numerički izraženog cilja koji bi procentualno iskazao koliko se iz ukupne potrebe za energijom može pokriti iz obnovljivih izvora.
Podaci su uzeti iz Studije energetskog sektora BiH koja je predstavljena početkom aprila 2008. Studiju je izradio konzorcij na čelu sa EIHP (Energetski istitut Hrvoje Požar),a projekat je podržala Svjetska Banka. Ovo je prva sveobuhvatna razvojna studija energetskog sektora Bosne i Hercegovine koja može biti dobra podloga za izradu strategija kako na entitetskim razinama tako i na državnoj razini, a može poslužiti i kao podloga za izradu akcijskih planova te poslovnih planova različitih energetskih subjekata u BiH.
- Hidropotencijal Bosne i Hercegovije koncentriran je na 8 rječnih baza, ukupne dužine 9,012 km
- Teoretski hidropotencijal je 99,256 GWh/godišnje što smješta BiH na 8. mjesto u Evropi.
- U BiH trenutno je instalisan hidrokapacitet od 2054MW.
Preliminarne studije od strane GTZ indiciraju da u BiH postoji ekonomski potencijal za razvoj približno 600 MW električne energije na bazi vjetroenergije do 2010. godine.
Prema mjerenjima koja datiraju iz prijeratnog perioda, na regionu od Trebinja preko Mostara do Bugojna iskazane su više nego obećavajuće vrijednosti. Isti rezulatati mjerenja potvrđeni su i nekim izvedenim u skorije vrijeme, prema kojima postoji veliki region sa brzinom vjetra većom od 10m/s na visini od 10 metara, više od 150 dana u godini.
- Vjetro-atlas na nivou države ne postoji, a istraživanja u ovoj oblasti su sporadična.
- Nema postrojenja koja su u operaciji, izuzev nekih koja su u fazi pripreme i gradnje.
Interes za izgradnju vjetroelektrana u BiH postiji. Kompanija Vran-Dukić iz Tomislavgrada podnijela je zahtjev i projektnu dokumentaciju za izgradnju vjetroelektrane sa 57 vjetrostubova na lokaciji Gradina u opšini Tomislavgrad. Kompanija Ivovik iz Livna, također, je podnijela zahtjev za dodjelu koncesije za izgradnju vjetroelektrane sa 24 vjetrostuba na lokaciji Ivovik, općina Livno.
U okviru projekta, kojeg je finansirala Ambasada Španjolske u BiH, na 10 mikro lokacija od Livna do Ravnog izvršena su mjerenja vjetra, a utvrđeno je da na tri lokacije (Livno, Mesihovina, Velika Vlajna) postoji mogućnost komercijalne proizvodnje električne energije.
Austrijska kompanija Windkraft Simonsfeld GmbH pokrenula je postupak za dodjelu koncesija za korištenje građevinskog zemljišta na platou Podveležja u cilju izgradnje vjetroelektrana.
Radi se o parku vjetroelektrana sa 30 vjetroturbina ukupne snage 60 MW. Prva faza predviđa instalisanje dvije vjetroturbine od po dva megavata na lokaciji Sveta gora, a koji bi se realizovali u toku 2007. i 2008.
Sa solarnom iradijacijom od 1,240 kWh/m2/godišnje na sjeveru zemlje i 1.600 kWh/m2/godišnje na jugu, uslovi za korištenje solarne energije u Bosni Hercegovini su prilično povoljni.
- Godišnji prosjek dnevne solarne iradijacije varira između 3.4 –4.4 kWh/m2.
- Tehnički potencijal je 685 PJ ili 6,2 puta veći nego ukupna energetska potreba za primarnom energijom u 2000. godini.
Dvogodišnji istraživački projekt “Studija mogućnosti korištenja i promocije razvoja izvora solarne energije u BiH”, kojeg sa 204.000 eura finansira Vlada Španije, utvrdiće područja u BiH gdje je moguće koristiti solarnu energiju.
Projektom je obuhvaćena analiza postojeće ponude solarne termičke i fotonaponske tehnologije u Bosni i Hercegovini, analiza institucionalnog, regulatornog i zakonskog okvira i mogućih instrumenata finansijske podrške. Sadrži i prijedlog strateških smjernica za razvoj solarne energije, instaliranja pilot projekata solarne termičke i fotonaponske energije i izrade edukativnog programa o solarnoj tehnologiji.