Dok se Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Moldavija, Crna Gora, Srbija i Ukrajina pripremaju za nove investicije u energetske sisteme, ove države se suočavaju sa jednostavnim izborom: vezati se za prošlost zavisnu o fosilnim gorivima ili preći na sigurne, čiste i jeftinije energetske sisteme, sisteme koje Evropska unija već uveliko razvija.
Ovo je jedinstvena prilika za oblikovanje, društveno odgovornog, održivog i jeftinijeg razvojnog puta za milione stanovnika Evrope. Neuspjeh u iskorištavanju ove prilike će dovesti do ekonomski neisplativih ulaganja, što će unazaditi razvoj regije za sljedećih nekoliko generacija i usmjeriti zemlje regije u smjeru suprotnom od potrebnog za pridruživanje EU.
Bosna i Hercegovina, zajedno sa nekoliko zemalja članica Energetske zajednice, radi na razvijanju novih termoelektrana na ugalj. U BiH je 2012. godine iz uglja proizvedeno 69% električne energije u BiH, dok je ostalih 30% došlo iz hidroelektrana. Procjenjuje se da su eksternalizovani zdravstveni i društveni troškovi emisija NOx, SO i prašine (PM) te godine iznosili 2.2 milijarde evra.
Uprkos tome vlasti u BiH planiraju dalje razvijanje upotrebe uglja, sa 1.95 GW novih termoelektrana: Tuzla 7 (450 MW), Kakanj 8 (300 MW), Ugljevik III (600 MW) i Banovići (300 MW), zajedno sa TE Stanari (300 MW) koja je već u poslednjoj fazi izgradnje. Iako se o njima rijetko govori, stvarni troškovi ovih investicija, uključujući ekološke i troškove vezane za klimatske promjene, će imati značajan uticaj na dugoročni razvoj BiH.
Za vrijeme rada ovih termoelektrana (najmanje 40 godina) za očekivati je da će Energetska zajednica da uvede naplaćivanje emisija CO2 kroz Sistem trgovanja emisijama (Emissions Trading Scheme-ETS) ili neki drugi način kontrolisanja cijena CO , ili da će BiH ući u EU. U oba slučaja, emisije CO će morati biti plaćene a razvoj novih termoelektrana na ugalj će rezultirati značajnim troškovima. Cijena CO2 samo iz planiranih termoelektrana je procijenjena između 47 i 282 miliona evra godišnje (sa cijenom CO od 5-30 evra po toni, a viša cijena se očekuje do 2025).
BiH ima relativno visok udio obnovljivih izvora energije – 24% ukupne proizvodnje. Najveći dio dolazi iz hidroenergije koja se koristi za proizvodnju električne energije i upotrebe drveta za potrebe grijanja i kuhanja koje predstavlja 4% energetskog bilansa. Zbog obaveza koje proizilaze iz članstva u Energetskoj zajednici, BiH ima obavezujuću metu od 40% obnovljivih izvora do 2020. godine. Novi planovi se uglavnom temelje na hidroenergiji, uprkos činjenici da je veliki broj projekata naišao na otpor jer je njihova izgradnja planirana u predjelima netaknute prirode (Neretva, kanjon Ljute, NP Sutjeska, izvori Sane).
Osim hidroenergije, BiH ima planove za razvijanje energije iz vjetra, sunca i geotermalnih izvora, ali ovi planovi se razvijaju sporo i BiH još uvijek nije objavila Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije do 2020. godine, kojim bi se trebalo definisati kako će zadati cilj biti postignut. Međutim, kada se u obzir uzme činjenica da će se za nove elektrane na ugalj i gas plaćati emisije CO2 , energija iz vjetra postaje isplativija od one iz fosilnih goriva, u slučaju da se nađe dovoljno odgovarajućih lokacija. Najvjerovatnija cijena izgradnje elektrane na fosilna goriva i cijena emisija CO za prvih deset godina rada (2020-2030, sa očekivanom cijenom od 30 evra po toni) je veća od 4 milijarde evra, a ekvivalent toj cijeni u energiji vjetra, uprkos činjenici da za istu količinu energije treba veći broj postrojenja, bi iznosio oko 3.37 milijardi evra.
Ne smije se zaboraviti ni procjena da BiH godišnje gubi oko 1496 GWh električne energije tj. oko 56 miliona evra zbog gubitaka u distribuciji (ne uključujući rasipničku konačnu potrošnju i lošu izolaciju). Unapređivanje efikasnosti sistema električne energije bi pri tom olakšao teret koji snose domaćinstva.
Preporuke:
1. Unapređivanje energetske efikasnosti: Godišnjom uštedom od 56 miliona evra do koje bi se došlo kroz smanjenje gubitaka električne energije bi se uveliko olakšalo razvijanje proizvodnje energije iz vjetra i sunca. Nisu zanemarljive ni mogućnosti za nova radna mjesta i uštede u zdravstvenom sistemu koje bi proizašle iz investicija u energetsku efikasnost domaćinstava, industrije i transporta. Ovo pruža jasan podsticaj za investicije u ovakva lokalizovana rješenja.
2. Diverzifikacija planova razvoja obnovljivih izvora energije: Većina trenutnih planova za nove OIE se oslanjaju na hidroenergiju. Iako takvi planovi mogu proizvesti važnu podršku sistemu kroz skladištenje energije, pretjerano oslanjanje na samo jedan vid energije će povećati rizik za sigurnost snabdjevanja. Na vladama je obaveza nalaženja ravnoteže između energije iz vjetra, sunca, održive bioenergije, geotermalnih i drugih obnovljivih izvora.
3. Određivanje cijene emisije CO : BiH će se u jednom trenutku najvjerovatnije pridružiti EU i tada će morati uvesti Sistem trgovanja emisijama u okviru kojih će emisije CO2 morati biti plaćene. Dominacija uglja u proizvodnji energije će stvoriti značajne troškove u ovom smislu a ignorisanje ove činjenice će dovesti do naglog šoka. Termoelektrane na ugalj su 2012. godine u BIH proizvele 9841 GWh električne energije, što je proizvelo emisiju CO od 9 523 930 tona. Uz cijenu od 5 evra po toni, ova emisija bi koštala 47,6 miliona evra a po cijeni od 30 evra čak 285,7 miliona evra. Iako BiH i dalje nema obavezu naplaćivanja CO2 , uvođenje sistema praćenja cijene emisije bi pomoglo vlastima i investitorima da procijene stvarne troškove novih investicija.
4. Implementacija Direktive o industrijskim emisijama (Industrial Emissions Directive-IED): Postojeće termoelektrane trebaju biti usklađene sa Direktivom o velikim postrojenjima za sagorjevanje (Large Combustion Plant Directive) do 2017. godine a sa IED do 2027, dok sve nove termoelektrane moraju biti u skladu sa IED do 1. januara 2018. godine. Ovo će dovesti do troškove zbog novih ulaganja ali i sto tako i do uštede kroz smanjenje zdravstvenih troškova.
5. Veća pažnja na rizike izvoza energije iz fosilnih goriva: Budući da je BiH jedna od zemalja regije koja planira (nastaviti) izvoz električne energije, uključujući izvoz u zemlje članice EU, vlasti u BiH bi trebali uzeti u obzir mogućnost da će EU postrožiti propise vezane za uvoz energije iz fosilnih goriva, kao dio politike izbjegavanja tzv. izvoza zagađenja.